Šekib Ramić, predratni profesionalni vozač kamiona, krenuo je jedne subote, prije deset godina iz porodične kuće na Kovačima prema sarajevskoj Gradskoj vijećnici. Dok su se Sarajlije “svečanostima” prisjećale deset godina od početka ratne opsade grada, Šekib je u Vijećnici čuvao postavljene eksponate. Izložbe ratnih izdanja u organizaciji Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH i neke od mnogobrojnih projekata u organizacija Sarajevske zime. Zanimljivo je da se stariji radnici u Nacionalnoj biblioteci nisu iznenadili nakon polušaljivih novinarskih pitanja o utvarama koje “stanuju” u Vijećnici i komentarima da se vjerovatno radi o normalnom strahu čovjeka od mraka, nepoznatog mjesta, samoće…
Kada su tramvaji otišli “na spavanje” put remize, privremeno zaposleni čuvar Vijećnice je začuo izmiješane jauke, galamu, vrisku i krikove. Iznad postavljenih eksponata lebdjele su sjene, brzo se pojavljujući i nestajući u mraku iza stubova u središnjoj auli. Čudni zvukovi jenjali su s jutarnjom svjetlošću

“Nisam primijetio ništa čudno. Ali, nije prijatno. Vjetar hulji kroz ruševinu, čuju se ptice kad prolete, automobili. Ima tu i onih drogeraša, motaju se. Ali ja se ne bojim, u meni je strah umro 1992, a nagledao sam se krvi i mesa… Znate, ratovao sam, ali ima zvukova. Možda su i čudni, ali mene nije strah”, pričao je neubjedljivo i nepovezano Šekib nakon što je s ostalim radnicima skinuo raritete sarajevskog ratnog izdavaštva, objavila je Slobodna Bosna.
Sve je počelo 1895…
“Crna hronika” sarajevske Vijećnice, o čemu svjedoči i broj Godišnjaka Kongresa građevinskih radnika BiH s početka prošlog vijeka, otpočela je prilikom postavljanja fasade 1895. Konopac, kojim se dizala kanta s malterom, je pukao, i kanta je u padu ubila jednog radnika. Sljedeće žrtve su bile austrougarski prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija.
Prema nalogu Rodoljuba Čolakovića, 1951, u Vijećnici je osnovana Narodna biblioteka četvrtog rejona NR BiH. Prvi pokušaj samoubojstva skokom s prozora Vijećnice izvela je, tada tridesetogodišnja radnica na održavanju biblioteke, Ankica Buli?. Iako teško povrijeđena, Ankica je ostala živa zahvaljujući građevinskoj opremi koja je stajala uz istočno krilo zgrade. Organizator narodnooslobodilačkog otpora u Krajini i direktor Narodne biblioteke BiH Vojo Kreco objesio se 1964.
Nedugo zatim, vješanje u potkrovlju zgrade gdje je stanovala izvršila je tridesetsedmogodišnja daktilografkinja u biblioteci Ksenija Kari?. “Bila je prelijepa žena. Svi su je zvali Ava Gardner”, sjećao se Toholj. Radnici biblioteke uspjeli su zaustaviti i jednu svoju kolegicu koja je prijetila skokom s posljednjeg sprata u aulu Vijećnice.
Polovicom sedamdesetih, službenik Branko Čulić je krenuo kući, ali je nezgodno stao na stepenicu, okliznuo se i udario potiljkom od stepenište Vijećnice. Kasnije se pričalo da je umro od srčanog udara. Direktor Luka Đaković je umro prvog dana nakon što je prestao raditi u Vijećnici, dok je direktor Dževad Dautović poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu od posla do kuće.
Portir Ilijaz P. je 1983, za vrijeme noćne smjene, ispucao devet metaka u svog najboljeg prijatelja Fatmira koji je došao u Vijećnicu da se dogovore oko sutrašnjeg susreta. Ubica je jedno vrijeme vukao ubijenog po auli iza koga su ostajali veliki krvavi tragovi. Dovukavši na kraju “predstave” žrtvu do portirnice, Ilijaz je nazvao policiju: ”Ubio sam najboljeg prijatelja”. Motive ubistva policija nikada nije rasvijetlila.
Arhitekt Taib Hadžović poginuo je 2000. prilikom renoviranja unutrašnjeg dijela Vijećnice, kada se na njega obrušilo pet tona teško stepenište.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime